Prošlo je već dugo vremena od kako sam zadnji put zapisao nešto za svoju dušu. Zapao sam u blagu depresiju. Sad osećam da me polako popušta. Potencijalnih uzroka je bilo mnogo, ne mogu izolovati ni jedan kao najuticajniji. Između ostalog to su finansijske poteškoće, usamljenost, besmisao i par tehničkih nelagodnosti koje su otežavale svakodnevicu. Osetio sam da se sve oko mene polako raspada i prepustio sam se toku razora.
Kod kuće je situacija bila očajna. Napustio me internet, a u njegovu zamenu uselio se drug kod mene i doneo svoj računar. Tome je pripomoglo i odsustvo keve koja se otisla preko grane da radi. U mogućnosti sam da grejem samo dve sobe odjednom i to je za sobom povuklo čitav niz sranja. Nigde u kući nisam mogao naći svoj kutak u kome mogu biti u tišini sam sa knjigom. Buraz i taj drug su igrali igre na računarima po celu noć i dan. Kada bih zatvorio vrata od njihove sobe i odpočeo čitati knjigu drug bi iznenada banuo unutra i upalio televizor usput pitajući ljubazno „Da li smetam?“. A ja budala kažem da ne smeta i nastavim tako smeten da čitam redove Artura Remboa. U njegove reči mi se upletu glasovi iz nekog crtanog filma ili eksplozije i urlici. Drug nešto pita, pa opet pita i ja bacim knjigu u stranu, te mu se pridružim u gledanju televizora.
Prilepio bih se i ja za računar. Noći su prolazile kao sekunde uz igre. Kasno ujutro bi legao na krevet i budio se neispavan. Vrlo često sam prespavao. Mnogo dana sam izostao iz škole. Sve ono što sam na početku školske godine zaradio počelo je da se rasipa.
Naravno, ima tu i mnogo dobrih stvari kao što je vatra koja je uvek gorila i održavala prijatnu temperaturu u sobama – drug je ložio. Kada sam ostao bez dinara, drug je donosio hranu od kuće da mi ne bi krčila creva. Dok sam se vraćao kući poslao bih jednu poruku i čekala bi me topla kafa kada stignem. Nekolicinu puta me je čekao pomfrit ili prženo meso.
Najnoviji komični problem je neki tip iz susedstva, Mađar, nije završio ni peti razred osnovne škole, naporan je i dosadan kao muve koje me leti bude. On je jednom prilikom došao u našu kuću kada je drugu od mog buraza bio rođendan. O tom drugu ću vam pričatu posle ove napasti. Ta mala napast je jednom došla, kao što sam već napomenuo i nedugo zatim došao je sam po drugi put. Usledio je i treći, zatim kako logika nalaže i četvrti put. Sada nas već redovno obilazi. Juče je čak četiri puta navratio u istom danu. On ima neugodnu taktiku prilepljivanja. Jedan dan dođe sa tri-četri piva. Flaše ostavi i kaže da će uskoro doći po njih. Drugi put nam donese kutiju cigareta. Koristi i onu ljigavu tehniku ovlaš zaboravljanja stvari kod nas. Ničim izazvan on stavi fleš memoriju na sto i ode kući bez nje. Kasnije se vrati po nju. Sada smo se već počeli zaključavati kuću. I dok pišem ovo, glavna vrata su zaključana a internet radio na kojem ide neki kul rege slušam preko slušalica. Pre sat vremena neko je i navratio, a ja nisam otvorio jer sam bio ubeđen da je to on.
Kad sam već počeo da pričam o sadašnjoj situaciji mogao bi i da nastavim u tom smeru. Deda je juče poslao šuške iz Hrvatske. Uplatili smo internet, struju i konačno seli za sto i jeli normalno. Da! Moram vam reći i da sam bio u prilici da pravim svoj hleb. Čak sam i uspeo. Bio je jestiv. Buraz sada spava u susednoj sobi, a onaj gore napomenuti drug je negde odlutao još dok sam spavao. Ideal života mojega buraza koji je veoma skroman je gotovo upotpunjen. Njegove reči su „Cigarete, internet, hrana i ponekad trava je sve što ti treba u životu.“. Kad bolje razmislim mogao bih tako živeti, ali kada još bolje razmislim vidim da kroz koju godinu ne bih mogao pristati na takav život. Ja bih u njegov citat ubacio i knjigu i to je sve što mi treba sada. Za sve one koji su obavešteni pre tri meseca da sam prestao pušiti cigarete sad vas mogu obavestiti da sam opet propušio pre mesec dana.
Sad bi vam mogao reći koju reč o onome tipu koji je dovukao malog daveža na njegov rođendan. Taj tip je u potpunosti sav svoj poseban. Zovese Ač, ili se tako preziva; nisam siguran. Mogao bih na njega nabaciti etiketu narkoman i još jednu alkoholičar. Juče se hvalio kako nije pio cela četri dana i govorio da se to nije desilo već mesecima. Nedavno je uleteo u našu kuću skroz sjeban. Jedva je hodao i kad se doteturao do mini-igraonice sačinjene od dva ralunara u kojoj smo ja i drug pikali Dotu poleo je da se gega, zapomaže, uzdiše, širi ruke i govori na mađarskom „Energija, energija, osećate li eneeergijuuu?!“ Zapadao je u neke nazovi transove dok nije legao i zaspao. Pre spavanja je uzeo sa stola male pilulice protiv kašlja koje je keva donela iz Švajcarske i sasuo oko dvadesetak u usta. Malo smo se uplašili za njegov život. Pratili smo njegovo disanje sve vreme dok je spavao. Kad se probudio i malo došao sebi reče nam da je kod kuće pio rakiju u kojoj je prokuvao mak. Nije se mogao setiti količine. Inače, on ima par reči i fraza koje često ponavlja. Neke od njih su
„Ja sam Antikrist!“
„Feel te suneshine“(svaki put pogrešno izgovoreno) „Lofast“(sa mađarskog prevedeno „Konjski kurac“)
„Isus Hrist je hteo na krst“(to je rekao jednom prilikom kada smo bili napušeni i počeo da priča neki vic, ta rečenica je bila dovoljna da nas sve zasmeje)
Dok on tvrdi da je Satanista, veoma poštuje nekog spiritualnog vođu iz Indije kojeg je našao na internetu. Pročitao je nekoliko knjiga o alternativnim metodama duhovnosti i spiritualnosti. Valjda je on živi dokaz iza reči mog profesora veronauke „Čovek ne može živeti bez ikakve vere i duhovnosti.“. Praktikuje nekoliko vrsta meditacija. Jedna od njih je da jednom nedeljno kroz meditaciju natera sebe da se smeje – za koju kaže da je laka i jednom nedeljno da kroz meditaciju sebe natera da plače – koja je po njemu mnogo teža od one prve. Kao ponavlja onih par reči i fraza, isto tako često se iz čista mira histerično smeje i pita kada čovek može da zna da je poludeo. Budući da je njegov srpski jezik očajan svaki njegov iole ozbiljan govor o američkim zaverama i duhovnim iskustvima postaje nerazuman i smešan. Eto taj tip takođe dolazi u moju kuću. A zašto? Zato što mome burazu on nabavlja travu jednom u dva meseca. Izgleda da je moja kuća magnet za dangube i izgubljene ljude. Možda ih privlačim ja, možda sam i sličan njima. Ko će ga znati.
Eto i nove godine za koji dan. Neću ići nikuda. Drago mi je da sam zašao u raspust i da mogu da se posvetim sebi i dovedem neke stvari u red. Internet je opet tu. Vatra kraj mene gori, imam šta da stavim u kljun i život je opet lep.
Kod kuće je situacija bila očajna. Napustio me internet, a u njegovu zamenu uselio se drug kod mene i doneo svoj računar. Tome je pripomoglo i odsustvo keve koja se otisla preko grane da radi. U mogućnosti sam da grejem samo dve sobe odjednom i to je za sobom povuklo čitav niz sranja. Nigde u kući nisam mogao naći svoj kutak u kome mogu biti u tišini sam sa knjigom. Buraz i taj drug su igrali igre na računarima po celu noć i dan. Kada bih zatvorio vrata od njihove sobe i odpočeo čitati knjigu drug bi iznenada banuo unutra i upalio televizor usput pitajući ljubazno „Da li smetam?“. A ja budala kažem da ne smeta i nastavim tako smeten da čitam redove Artura Remboa. U njegove reči mi se upletu glasovi iz nekog crtanog filma ili eksplozije i urlici. Drug nešto pita, pa opet pita i ja bacim knjigu u stranu, te mu se pridružim u gledanju televizora.
Prilepio bih se i ja za računar. Noći su prolazile kao sekunde uz igre. Kasno ujutro bi legao na krevet i budio se neispavan. Vrlo često sam prespavao. Mnogo dana sam izostao iz škole. Sve ono što sam na početku školske godine zaradio počelo je da se rasipa.
Naravno, ima tu i mnogo dobrih stvari kao što je vatra koja je uvek gorila i održavala prijatnu temperaturu u sobama – drug je ložio. Kada sam ostao bez dinara, drug je donosio hranu od kuće da mi ne bi krčila creva. Dok sam se vraćao kući poslao bih jednu poruku i čekala bi me topla kafa kada stignem. Nekolicinu puta me je čekao pomfrit ili prženo meso.
Najnoviji komični problem je neki tip iz susedstva, Mađar, nije završio ni peti razred osnovne škole, naporan je i dosadan kao muve koje me leti bude. On je jednom prilikom došao u našu kuću kada je drugu od mog buraza bio rođendan. O tom drugu ću vam pričatu posle ove napasti. Ta mala napast je jednom došla, kao što sam već napomenuo i nedugo zatim došao je sam po drugi put. Usledio je i treći, zatim kako logika nalaže i četvrti put. Sada nas već redovno obilazi. Juče je čak četiri puta navratio u istom danu. On ima neugodnu taktiku prilepljivanja. Jedan dan dođe sa tri-četri piva. Flaše ostavi i kaže da će uskoro doći po njih. Drugi put nam donese kutiju cigareta. Koristi i onu ljigavu tehniku ovlaš zaboravljanja stvari kod nas. Ničim izazvan on stavi fleš memoriju na sto i ode kući bez nje. Kasnije se vrati po nju. Sada smo se već počeli zaključavati kuću. I dok pišem ovo, glavna vrata su zaključana a internet radio na kojem ide neki kul rege slušam preko slušalica. Pre sat vremena neko je i navratio, a ja nisam otvorio jer sam bio ubeđen da je to on.
Kad sam već počeo da pričam o sadašnjoj situaciji mogao bi i da nastavim u tom smeru. Deda je juče poslao šuške iz Hrvatske. Uplatili smo internet, struju i konačno seli za sto i jeli normalno. Da! Moram vam reći i da sam bio u prilici da pravim svoj hleb. Čak sam i uspeo. Bio je jestiv. Buraz sada spava u susednoj sobi, a onaj gore napomenuti drug je negde odlutao još dok sam spavao. Ideal života mojega buraza koji je veoma skroman je gotovo upotpunjen. Njegove reči su „Cigarete, internet, hrana i ponekad trava je sve što ti treba u životu.“. Kad bolje razmislim mogao bih tako živeti, ali kada još bolje razmislim vidim da kroz koju godinu ne bih mogao pristati na takav život. Ja bih u njegov citat ubacio i knjigu i to je sve što mi treba sada. Za sve one koji su obavešteni pre tri meseca da sam prestao pušiti cigarete sad vas mogu obavestiti da sam opet propušio pre mesec dana.
Sad bi vam mogao reći koju reč o onome tipu koji je dovukao malog daveža na njegov rođendan. Taj tip je u potpunosti sav svoj poseban. Zovese Ač, ili se tako preziva; nisam siguran. Mogao bih na njega nabaciti etiketu narkoman i još jednu alkoholičar. Juče se hvalio kako nije pio cela četri dana i govorio da se to nije desilo već mesecima. Nedavno je uleteo u našu kuću skroz sjeban. Jedva je hodao i kad se doteturao do mini-igraonice sačinjene od dva ralunara u kojoj smo ja i drug pikali Dotu poleo je da se gega, zapomaže, uzdiše, širi ruke i govori na mađarskom „Energija, energija, osećate li eneeergijuuu?!“ Zapadao je u neke nazovi transove dok nije legao i zaspao. Pre spavanja je uzeo sa stola male pilulice protiv kašlja koje je keva donela iz Švajcarske i sasuo oko dvadesetak u usta. Malo smo se uplašili za njegov život. Pratili smo njegovo disanje sve vreme dok je spavao. Kad se probudio i malo došao sebi reče nam da je kod kuće pio rakiju u kojoj je prokuvao mak. Nije se mogao setiti količine. Inače, on ima par reči i fraza koje često ponavlja. Neke od njih su
„Ja sam Antikrist!“
„Feel te suneshine“(svaki put pogrešno izgovoreno) „Lofast“(sa mađarskog prevedeno „Konjski kurac“)
„Isus Hrist je hteo na krst“(to je rekao jednom prilikom kada smo bili napušeni i počeo da priča neki vic, ta rečenica je bila dovoljna da nas sve zasmeje)
Dok on tvrdi da je Satanista, veoma poštuje nekog spiritualnog vođu iz Indije kojeg je našao na internetu. Pročitao je nekoliko knjiga o alternativnim metodama duhovnosti i spiritualnosti. Valjda je on živi dokaz iza reči mog profesora veronauke „Čovek ne može živeti bez ikakve vere i duhovnosti.“. Praktikuje nekoliko vrsta meditacija. Jedna od njih je da jednom nedeljno kroz meditaciju natera sebe da se smeje – za koju kaže da je laka i jednom nedeljno da kroz meditaciju sebe natera da plače – koja je po njemu mnogo teža od one prve. Kao ponavlja onih par reči i fraza, isto tako često se iz čista mira histerično smeje i pita kada čovek može da zna da je poludeo. Budući da je njegov srpski jezik očajan svaki njegov iole ozbiljan govor o američkim zaverama i duhovnim iskustvima postaje nerazuman i smešan. Eto taj tip takođe dolazi u moju kuću. A zašto? Zato što mome burazu on nabavlja travu jednom u dva meseca. Izgleda da je moja kuća magnet za dangube i izgubljene ljude. Možda ih privlačim ja, možda sam i sličan njima. Ko će ga znati.
Eto i nove godine za koji dan. Neću ići nikuda. Drago mi je da sam zašao u raspust i da mogu da se posvetim sebi i dovedem neke stvari u red. Internet je opet tu. Vatra kraj mene gori, imam šta da stavim u kljun i život je opet lep.
